HRVATSKA - Nacionalni park Mljet
Mljet je nacionalni park u Hrvatskoj, a obuhvaća sjeverozapadni dio otoka Mljeta, koji se proteže područjem od 5.375 hektara zaštićenog kopna i okolnog mora. To je područje 11. studenoga 1960. godine proglašeno nacionalnim parkom i predstavlja prvi institucionalizirani pokušaj zaštite izvornog ekosustava na Jadranu.
Opći podaci
Nacionalni park Mljet obuhvaća zapadnu trećinu otoka Mljeta, od područja Crna klada do najzapadnije točke otoka, rta Goli. U sastav nacionalnog parka ulaze naselja Polače (glavna turistička i putnička luka), Goveđari (u čiji sastav ulaze naselja Babine Kuće (najstarije naselje na Jezerima), Soline (malo mjesto na ulazu u Veliko jezero) i Pristanište (mjesto s poštom i upravnom nacionalnog parka)) te Pomena (bivše ribarsko naselje stanovnika Goveđara, a danas mjesto s jedinim hotelom na otoku).
Značajke Nacionalnog parka Mljet
Vrata od Solina (Vratosolina), početak Solinskog kanala i ulaz u Veliko jezero na Mljetu
Nacionalni park "Mljet" proglašen je područjem posebne namjene zbog:[1]
Jedinstvenog panoramskog izgleda razvedenih obala, klifova, hridina i brojnih otočića, te bogate ortografije okolnih brda što se strmo izdižu iznad morske površine zaklanjajući brojna kraška polja i drevna naselja u kamenu. Njegova vanjska obala, otvorena južnom moru, strma je i puna garma - urušenih špilja. Obala okrenuta kopnu i buri niža je i pristupačnija
Sustava Velikog i Malog jezera što predstavljaju jedinstveni geološki i oceanografski fenomen u kršu, značajan u svjetskim razmjerima. Ova dva jedinstvena morska jezera, bila su prvotno, oko 10.000 godina, slatkovodna, negdje sve do početka kršćanske ere. Jedino na obalnim stijenama nalaze se endemične dalmatinske biljke poput dubrovačke zečine
Lijepo razvijenog bogatog šumskog pokrova što je donedavna prekrivao velike površine obala Mediterana, a danas se rijetko kao ovdje zadržao u svom izvornom obliku. Na području mljetskih jezera šuma se spušta do samih obala jer su jezera zaštićena od udara jakih vjetrova pa su i valovi manji
Otočića Svete Marije na Velikom jezeru s drevnim benediktinskim samostanom i crkvom koji datiraju iz 12. stoljeća. Otočić je zbog svog izuzetnoga estetskoga ugođaja i snažne duhovno-kulturne dimenzije svojevrsni simbol otoka i nacionalnog parka "Mljet"
Lokaliteta Polače kao sklopa kulturno-povijesnih znamenitosti s rimskom palačom i fortifikacijskim sklopom, te ranokršćanskim bazilikama uklopljenim u živopisan, od vjetrova zaštićeni zaljev
Izuzetne kulturno-povijesne baštine koja u neprekinutom slijedu od vremena ilirskih plemena i Rimskog Carstva te Dubrovačke Republike doseže sve do današnjih dana.
Biljni svijet
Šume u NP Mljet zauzimaju više od 90% ukupne površine
Vegetacija nacionalnog parka Mljet je vrlo bujna zbog čega Mljet nazivaju Zelenim otokom.[2] Šuma alepskog bora oko jezera se smatra najočuvanijom i najljepšom šumom te vrste na Mediteranu. Izvorne šume hrasta crnike ili česvine, uz šumu Dundo, na otoku Rabu, najočuvanije su na Jadranu. Mljet je bogat brojnim endemima među kojima su najpoznatiji dubrovačka zečina ((lat.) Centaurea ragusina), Jupiterova brada ((lat.) Anthyllis barba-jovis) i drvenasta mlječika ((lat.) Euphorbia dendroides).[2]
Životinjski svijet
Kopnena fauna je dosta osiromašena nakon nakon što je 1909. godine na Mljet donesen mungos ((lat.) Herpestes auropunctatus), vrsta grabežljivca koji uništava zmije. Od tada na Mljetu nema zmija otrovnica, ali je i mnogo manje divljači. Mungos je u danom trenutku počeo stvarati probleme lokalnom stanovništvu jer je počeo napadati perad. Uz mungosa, na Mljetu od veće divljači obitavaju divlje svinje ((lat.) Sus scrofa), jeleni lopatari ((lat.) Dama dama) i mufloni. Podmorski svijet je bogat raznom bijelom i plavom ribom, školjkašima te rakovima.
Životinjski svijet Nacionalnog parka Mljet u tipičnim krškim podzemnim staništima poput polušpilja, špilja i jama još nije u potpunosti istražen. Neki od endemskih beskralježnjaka poput Strouhaloniscus meledensis, Pergamasus meledensis, Otiorrhynchus meledanus i Meledella werneri ime su dobili upravo po Mljetu gdje su prvi put pronađeni.[3]
Na otoku je zabilježeno pet vrsta zmija i šest vrsta guštera. Od guštera svoje stanište su ovdje pronašli zelembać ((lat.) Lacerta viridis), oštroglava gušterica ((lat.) Lacerta oxycephala), obična gušterica ((lat.) Lacerta melisellensis) i kućni macaklin ili tarantela ((lat.) Hemidactilus turcicus).[3] Zmije su na otoku zahvaljujući mungosu gotovo u potpunosti istrijebljene. Ptičji svijet je bogat i raznovrstan pogotovo za vrijeme seobe. Tada borovu šumu i makiju nastanjivaju ptise poput zeba ((lat.) Fringilidae), crvendaća ((lat.) Erithacus rubecula) i kosa ((lat.) Turdus merula), dok se za vrijeme proljeća i ljeta može vidjeti i čuti slavuje ((lat.) Luscinia megarhynchos). Od ptica grabljivica u NP Mljet obitavaju vjetruše ((lat.) Falco tinnunculus), kobci ((lat.) Accipiter nisus), škanjci osaši ((lat.) Pernis apivorus), ćuk ((lat.) Otus scops), šumska sova ((lat.) Strix aluco) i ušara ((lat.) Bubo bubo). Od manjih sisavaca može se naći poljski miš ((lat.) Apodemus mystacinus), jež ((lat.) Erinaceus europeus), više vrsta šišmiša ((lat.) Chiroptera), obični puh ((lat.) Glis glis), kuna bjelica ((lat.) Martes foina) i obični zec ((lat.) Lepus europaeus).[3]
Mljetska jezera
Lokalitet Zakamenica, oblik amfiteatra, koji je nastao djelovanjem valova, u čvrstoj stijeni na južnim obalama NP Mljeta
Podrobniji članak o temi: Veliko jezero (Mljet)
Podrobniji članak o temi: Malo jezero (Mljet)
Veliko jezero (zapravo, zaljev koji je kod Solina povezan s otvorenim morem) nastalo je potapanjem kraškog polja. Veliko jezero ima površinu od 1,45 km2, najveća mu je dužina 2,5 km, a širina 1 km. Najveća dubina Velikog jezera iznosi 46 metara. Veliko se jezero spaja s otvorenim morem dugim i širokim kanalom, na mjestu koje se zove Veliki most, a od tog se mjesta širi u Solinski kanal i zatim se spaja s otvorenim morem. Veliki je most prije 1958. godine bio plitkiji i uži nego danas, što je rezultiralo stvaranjem jake morske struje, koja se mjenjala svakih šest sati. Za vrijeme plime ili oseke struje je ili ulazila ili izlazila iz jezera. Na tom su mjestu benediktinci izgradili mlin, kojeg je pokretala struja, i služio je za proizvodnju soli (mjesto Soline, u neposrednoj blizini, po tome je dobilo ime). Veliki je most srušen 1958. godina kako bi predsjednik SFRJ Josip Broz Tito mogao ući u jezero sa svojom jahtom. Malo jezero se nalazi na sjeverozapadnom dijelu velikog jezera i sa njime je spojen kanalom dugim 30 metara i dubokim do 0,5 metara, kroz koji također ovisno o plimi i oseki, teče jaka morska struja. Kanal se nalazi na mjestu koje se zove Mali most. Površina jezera iznosi 0,25 km2, a najveća mu je dubina 29 metara. More se u Malom jezeru slabo izmjenjuje pa ono ima svojstvo lagune.
