Golija pripada unutrašnjoj zoni Dinarskog planinskog sustava. Pruža se u smjeru zapad-istok u dužini oko 32 km. U zapadnom dijelu izvijena je prema jugu, a u istočnom prema sjeveru. Dva dominantna vrha su najviši vrh Jankov kamen (1833 m) i Crni vrh (1795 m). Na Goliji se nalaze mnogobrojne rijeke koje su raščlanile njene strane: Studenica, Brvenica, Moravica itd.

Planina Golija je obrasla bukovom šumom na sjevernim, sjeveroistočnim i istočnim padinama. Najveća površina pod bukvom nalazi se na Crnom Vrhu (Biser Voda). Visinski interval bukve je dosta širok, od 500 do 1000 m nadmorske visine. Ispod pojasa bukve nalazi se pojas hrasta. Iznad pojasa bukve nalazi se pojas mješovitih, bukovo–jelovih i bukovo–smrčevih šuma. Iznad 1700 m zastupljena je samo smrča. Zanimljivi su varijeteti smrče koji neodoljivo podsećaju na omoriku, a dva takva primjerka rastu pored Golijske reke i zaštićena su. Na Goliji postoje tri rezervata prirode koji su pod zaštitom. Kompleks mješovitih šuma jele, smrče i bukve na lokaciji iznad Ljutih livada je zaštićen na površini od 30 ha još od 1950. Zaštićen je i rezervat šuma smrče, jele i bukve na prostoru od 8,5 ha u blizini Jankovog kamena.

Zbog nepropusne geološke podloge i obilja padalina, planina je bogata vodom. Ljeta su sveža, a zime hladne sa puno snijega koji se ovde dugo zadržava. Usljed znatnog mediteranskog uticaja klima u dolinama Ibra, Studenice i Moravice je znatno ugodnija. Na Goliji uspjevaju žitarice, krumpir, ima dosta voćaka, a posljednjih godina se povećava i broj malinjaka. Ipak, ovo zemljište najpogodnije je za šume i livade.

Vrhovi

Jankov Kamen (1.833 mNv)

Tweet

Tweet